Ĺ˝ivimo u vremenu kada je čovjek izložen brojnim iskušenjima. Nije lahko podnositi poteškoće, opraštati uvrede, imati neprijatelje a, ipak, biti zadovoljan. Na današnjoj hutbi želim nešto reći o saburu, strpljivosti, lijepoj osobini vjernika koja se u Kur'anu spominje na više od devedeset mjesta, više nego ijedna druga moralna vrlina. Kur’an strpljivost spominje čak više od iskrenosti i povjerenja ukazujući nam tako na posebnu vrijednost sabura. I kad god se u Kur'anu spomene sabur, spomene se u konktekstu nagovještaja pobjede i prevazilaženja iskušenja: ()
وَلَنَبْلُوَنَّكُمْ بِشَيْءٍ مِّنَ الْخَوفْ وَالْجُوعِ وَنَقْصٍ مِّنَ الأَمَوَالِ وَالأنفُسِ وَالثَّمَرَاتِ وَبَشِّرِ الصَّابِرِي
"Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. Šti obraduj strpljive" (Kur’an, 2 - El-Bekare, 155. ajet)
Drugim riječima, iskušenja su u životu neminovna, ali, ukoliko budemo strpljivi, pronaći ćemo izlaz. Strpljivost je put uspjeha i sreće.
U 10 ajetu sure Zumer Allah dž.š. kazuje:
إِنَّمَا يُوَفَّى الصَّابِرُونَ أَجْرَهُم بِغَيْرِ حِسَابٍ
’’Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagraðeni.’’
Zašto samo strpljivi?
Zato što su bili strpljivi u nedaćama koje su ih pogaðale, a nisu se nikome jadali, ni riječi nisu progovorili, niti su se na muke i teškoće žalili. Bili su zadovoljni onim što im je njihov Gospodar odredio na ovom svijetu, pa zbog toga Allah dž.š., neće od njih tražiti polaganje računa na ahiretu. Dobra djela se nagraðuju višestruko, od deset do sedam stotina puta, pa čak i više, dok je za nagrada strpljivost, ta što neće biti polaganja računa.
Mi se kao vjernici ne smijemo žaliti time što smo iskušani. Iskušenja čovjeku dolaze u ovisnosti od stepena imana i ona mogu biti dvojaka: u vjeri i u dunjalučkim poslovima Ukoliko čovjek kroz iskušenja ne proðe čvršći i jači za jedno životno iskustvo, onda takvo iskušenje donosi štetu. Iskušenjima su po hadisima Poslanika, a.s. posebno bili izloženi poslanici i iskreni vjernici, čiji iman se na taj način snažio. Iskušenjem Allah, dž.š., želi približiti Sebi roba i od grijeha ga očistiti. Svako iskušenje i svaki belaj može značiti i to da nam naš Gospodar želi dobro, shodno riječima Allahovog Poslanika, a. s.:
“Kome Allah želi dobro, stavi na kušnju.”
Meðutim, za svaki belaj koji nas zadesi Allah nam je dao i jednostavan lijek, sabur. Ukoliko želimo biti istinski vjernici, ne možemo bez sabura. Za odustajanje od harama neophodno je strpljenje. Za činjenje dobra, obavljanje namaza, borbu na Allahovom putu, odgoj djece, takoðer, potrebno je dosta strpljenja. Dakle, naš život je protkan strpljenjem. I u tome je za ljude velika poruka i pouka.
Zbog nedostatka sabura ispašta današnje društvo. Neko na haram način prisvaja imetak, jer želi da se obogati odjednom, neko čini zinaluk, jer ne može čekati ženidbu ili udaju, neko kupuje diplomu, jer ne može čekati da proðu godine studija u trudu i naporu, neko se drogira i pije alkohol, u želji da pobjegne od stvarnosti, u nemogućnosti da se suoči sa dunjalučkim izazovima itd.
Vjernicima koji budu na različite načine iskušani, i pri tome ostanu čvrsti, nepokolebljivi i strpljivi, Allah, dž.š., briše grijehe, što potvrðuje i hadis u kojem Muhammed, a.s., kaže: "Nema niti jedne nevolje koja zedesi muslimana, pa makar bila kao trn koji ga ubode, a da mu Uzvišeni Allah ne briše grijehe".
Ă�ovjek je slabo biće, i sklon je očajavanju u nedaćama i nezahvalnosti u izobilju. Zato se kaže da zahvalnost na blagodatima i strpljivost u nedaćama upotpunjuju iman. Oni koji uspiju odnjegovati te osobine, sigurno će biti sretni u životu. Muhammed, a.s., kaže: "Ă�udno li je stanje vjernika! Kod njega je sve dobro i tako nešto nije ni s' kim osim sa vjernikom; ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje (Allahu, dž.š.) i bude mu dobro, a ako ga pogodi zlo, on se strpi i bude mu dobro!" (Buharija i Muslim).
Pravi smisao sabura jeste da čovjeka očvrsne u imanu kako bi uistinu osjetio i shvatio da Allah, dž.š., sve odreðuje, i blagostanje i teškoće. To osjećanje Allahove sveprisutnosti koje je bilo čvrsto usaðeno u srca prijašnjih dobrih generacija nisu mogle iščupati niti poljuljati nikakve oluje nedaća i iskušenja, već su vjeru u Uzvišenog Gospodara i Njegovu odredbu svega još više učvršćivale.
Otuda su njihovi primjeri i primjeri njima sličnih, te posebno primjeri Allahovih poslanika davali podstreka svima onima koji su kod sebe željeli izgraditi potpunu i stalnu svijest o Allahu. Primjer Ibrahima i Ismaila u pokornosti Allahu, Jusufa u svojoj odlučnosti da ne učini grijeh, Ejuba u teškom iskušenju bolesti jesu primjeri koji kroz sva vremena izazivaju divljenje, a iza kojih se krije potpuna vjera u Allaha, dž.š. Ali, koliko god da su ovo primjeri koji daju podstreka vjerniku da i on ustraje u svojim nedaćama, utoliko će oni biti argument protiv nas ako se ne budemo odupirali iskušenjima.
Poslije muke uvijek dolazi olakšanje. U tom smislu je i kur'anski ajet u kojem Allah dž.š. kaže:
فَإِنَّ مَعَ الْعُسْرِ يُسْرًا
’’Zaista, s mukom je i slast.’’( El-Inširah, 5.)
Sve ono na šta čovjek nailazi u svom kratkotrajnom životu lakše podnosi ako je njegova veza sa Allahom jača. Meðutim, iskušenja o kojima govorimo ne odnose se samo na nedaće i belaje već i na blagostanjima bivamo iskušavani. Tako mnogi ljudi osabure kada ih zadesi kakva nevolja, ali kada im Allah dž.š., podari lijep i ugodan život, oni tada ne budu strpljivi. Zar nije očito da se ljudi Allaha dž.š. više sjećaju u bolesti nego kada su zdravi. ŠAllah dž.š. u Svojoj Knjizi kaže:
إِنَّ الْإِنسَانَ خُلِقَ هَلُوعً * إِذَا مَسَّهُ الشَّرُّ جَزُوعً * وَإِذَا مَسَّهُ الْخَيْرُ مَنُوعً
“Ă�ovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snaðe – brižan je, a kada mu je dobro – nepristupačan je.”(Al-Ma′ariģ, ajeti 19. 20. i 21.)
Treba znati, da se svi veliki ciljevi postižu velikim trudom. Pa ako je naš uzvišeni cilj Džennet, a jeste, onda nam je na putu postizanja potreban veliki trud i velika strpljivost, a sa potpunom strpljivošću, uz Allahovu pomoć svi ciljevi su ostvarivi, a nedaće na tom putu lahko savladive. Samo pravi mu`mini ostaju postojanim i samo oni uz Allahovu, dž.š., pomoć iz svakog iskušenja izlaze jači i sigurniji. Danas je strpljenje svakome potrebno, ali, čini nam se, roditeljima koji odgajaju i školuju svoju djecu u ovakvom vremenu, ponajviše.
Molim Uzvišenog Gospodara da nas nadahne strpljivošću, da nam učvrsti korake na putu dobra i oprosti nam grijehe. AminĹ˝ivimo u vremenu kada je čovjek izložen brojnim iskušenjima. Nije lahko podnositi poteškoće, opraštati uvrede, imati neprijatelje a, ipak, biti zadovoljan. Na današnjoj hutbi želim nešto reći o saburu, strpljivosti, lijepoj osobini vjernika koja se u Kur'anu spominje na više od devedeset mjesta, više nego ijedna druga moralna vrlina. Kur’an strpljivost spominje čak više od iskrenosti i povjerenja ukazujući nam tako na posebnu vrijednost sabura. I kad god se u Kur'anu spomene sabur, spomene se u konktekstu nagovještaja pobjede i prevazilaženja iskušenja: ()
وَلَنَبْلُوَنَّكُمْ بِشَيْءٍ مِّنَ الْخَوفْ وَالْجُوعِ وَنَقْصٍ مِّنَ الأَمَوَالِ وَالأنفُسِ وَالثَّمَرَاتِ وَبَشِّرِ الصَّابِرِي
"Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. Šti obraduj strpljive" (Kur’an, 2 - El-Bekare, 155. ajet)
Drugim riječima, iskušenja su u životu neminovna, ali, ukoliko budemo strpljivi, pronaći ćemo izlaz. Strpljivost je put uspjeha i sreće.
U 10 ajetu sure Zumer Allah dž.š. kazuje:
إِنَّمَا يُوَفَّى الصَّابِرُونَ أَجْرَهُم بِغَيْرِ حِسَابٍ
’’Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagraðeni.’’
Zašto samo strpljivi?
Zato što su bili strpljivi u nedaćama koje su ih pogaðale, a nisu se nikome jadali, ni riječi nisu progovorili, niti su se na muke i teškoće žalili. Bili su zadovoljni onim što im je njihov Gospodar odredio na ovom svijetu, pa zbog toga Allah dž.š., neće od njih tražiti polaganje računa na ahiretu. Dobra djela se nagraðuju višestruko, od deset do sedam stotina puta, pa čak i više, dok je za nagrada strpljivost, ta što neće biti polaganja računa.
Mi se kao vjernici ne smijemo žaliti time što smo iskušani. Iskušenja čovjeku dolaze u ovisnosti od stepena imana i ona mogu biti dvojaka: u vjeri i u dunjalučkim poslovima Ukoliko čovjek kroz iskušenja ne proðe čvršći i jači za jedno životno iskustvo, onda takvo iskušenje donosi štetu. Iskušenjima su po hadisima Poslanika, a.s. posebno bili izloženi poslanici i iskreni vjernici, čiji iman se na taj način snažio. Iskušenjem Allah, dž.š., želi približiti Sebi roba i od grijeha ga očistiti. Svako iskušenje i svaki belaj može značiti i to da nam naš Gospodar želi dobro, shodno riječima Allahovog Poslanika, a. s.:
“Kome Allah želi dobro, stavi na kušnju.”
Meðutim, za svaki belaj koji nas zadesi Allah nam je dao i jednostavan lijek, sabur. Ukoliko želimo biti istinski vjernici, ne možemo bez sabura. Za odustajanje od harama neophodno je strpljenje. Za činjenje dobra, obavljanje namaza, borbu na Allahovom putu, odgoj djece, takoðer, potrebno je dosta strpljenja. Dakle, naš život je protkan strpljenjem. I u tome je za ljude velika poruka i pouka.
Zbog nedostatka sabura ispašta današnje društvo. Neko na haram način prisvaja imetak, jer želi da se obogati odjednom, neko čini zinaluk, jer ne može čekati ženidbu ili udaju, neko kupuje diplomu, jer ne može čekati da proðu godine studija u trudu i naporu, neko se drogira i pije alkohol, u želji da pobjegne od stvarnosti, u nemogućnosti da se suoči sa dunjalučkim izazovima itd.
Vjernicima koji budu na različite načine iskušani, i pri tome ostanu čvrsti, nepokolebljivi i strpljivi, Allah, dž.š., briše grijehe, što potvrðuje i hadis u kojem Muhammed, a.s., kaže: "Nema niti jedne nevolje koja zedesi muslimana, pa makar bila kao trn koji ga ubode, a da mu Uzvišeni Allah ne briše grijehe".
Ă�ovjek je slabo biće, i sklon je očajavanju u nedaćama i nezahvalnosti u izobilju. Zato se kaže da zahvalnost na blagodatima i strpljivost u nedaćama upotpunjuju iman. Oni koji uspiju odnjegovati te osobine, sigurno će biti sretni u životu. Muhammed, a.s., kaže: "Ă�udno li je stanje vjernika! Kod njega je sve dobro i tako nešto nije ni s' kim osim sa vjernikom; ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje (Allahu, dž.š.) i bude mu dobro, a ako ga pogodi zlo, on se strpi i bude mu dobro!" (Buharija i Muslim).
Pravi smisao sabura jeste da čovjeka očvrsne u imanu kako bi uistinu osjetio i shvatio da Allah, dž.š., sve odreðuje, i blagostanje i teškoće. To osjećanje Allahove sveprisutnosti koje je bilo čvrsto usaðeno u srca prijašnjih dobrih generacija nisu mogle iščupati niti poljuljati nikakve oluje nedaća i iskušenja, već su vjeru u Uzvišenog Gospodara i Njegovu odredbu svega još više učvršćivale.
Otuda su njihovi primjeri i primjeri njima sličnih, te posebno primjeri Allahovih poslanika davali podstreka svima onima koji su kod sebe željeli izgraditi potpunu i stalnu svijest o Allahu. Primjer Ibrahima i Ismaila u pokornosti Allahu, Jusufa u svojoj odlučnosti da ne učini grijeh, Ejuba u teškom iskušenju bolesti jesu primjeri koji kroz sva vremena izazivaju divljenje, a iza kojih se krije potpuna vjera u Allaha, dž.š. Ali, koliko god da su ovo primjeri koji daju podstreka vjerniku da i on ustraje u svojim nedaćama, utoliko će oni biti argument protiv nas ako se ne budemo odupirali iskušenjima.
Poslije muke uvijek dolazi olakšanje. U tom smislu je i kur'anski ajet u kojem Allah dž.š. kaže:
فَإِنَّ مَعَ الْعُسْرِ يُسْرًا
’’Zaista, s mukom je i slast.’’( El-Inširah, 5.)
Sve ono na šta čovjek nailazi u svom kratkotrajnom životu lakše podnosi ako je njegova veza sa Allahom jača. Meðutim, iskušenja o kojima govorimo ne odnose se samo na nedaće i belaje već i na blagostanjima bivamo iskušavani. Tako mnogi ljudi osabure kada ih zadesi kakva nevolja, ali kada im Allah dž.š., podari lijep i ugodan život, oni tada ne budu strpljivi. Zar nije očito da se ljudi Allaha dž.š. više sjećaju u bolesti nego kada su zdravi. ŠAllah dž.š. u Svojoj Knjizi kaže:
إِنَّ الْإِنسَانَ خُلِقَ هَلُوعً * إِذَا مَسَّهُ الشَّرُّ جَزُوعً * وَإِذَا مَسَّهُ الْخَيْرُ مَنُوعً
“Ă�ovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snaðe – brižan je, a kada mu je dobro – nepristupačan je.”(Al-Ma′ariģ, ajeti 19. 20. i 21.)
Treba znati, da se svi veliki ciljevi postižu velikim trudom. Pa ako je naš uzvišeni cilj Džennet, a jeste, onda nam je na putu postizanja potreban veliki trud i velika strpljivost, a sa potpunom strpljivošću, uz Allahovu pomoć svi ciljevi su ostvarivi, a nedaće na tom putu lahko savladive. Samo pravi mu`mini ostaju postojanim i samo oni uz Allahovu, dž.š., pomoć iz svakog iskušenja izlaze jači i sigurniji. Danas je strpljenje svakome potrebno, ali, čini nam se, roditeljima koji odgajaju i školuju svoju djecu u ovakvom vremenu, ponajviše.
Molim Uzvišenog Gospodara da nas nadahne strpljivošću, da nam učvrsti korake na putu dobra i oprosti nam grijehe. AminĹ˝ivimo u vremenu kada je čovjek izložen brojnim iskušenjima. Nije lahko podnositi poteškoće, opraštati uvrede, imati neprijatelje a, ipak, biti zadovoljan. Na današnjoj hutbi želim nešto reći o saburu, strpljivosti, lijepoj osobini vjernika koja se u Kur'anu spominje na više od devedeset mjesta, više nego ijedna druga moralna vrlina. Kur’an strpljivost spominje čak više od iskrenosti i povjerenja ukazujući nam tako na posebnu vrijednost sabura. I kad god se u Kur'anu spomene sabur, spomene se u konktekstu nagovještaja pobjede i prevazilaženja iskušenja: ()
وَلَنَبْلُوَنَّكُمْ بِشَيْءٍ مِّنَ الْخَوفْ وَالْجُوعِ وَنَقْصٍ مِّنَ الأَمَوَالِ وَالأنفُسِ وَالثَّمَرَاتِ وَبَشِّرِ الصَّابِرِي
"Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. Šti obraduj strpljive" (Kur’an, 2 - El-Bekare, 155. ajet)
Drugim riječima, iskušenja su u životu neminovna, ali, ukoliko budemo strpljivi, pronaći ćemo izlaz. Strpljivost je put uspjeha i sreće.
U 10 ajetu sure Zumer Allah dž.š. kazuje:
إِنَّمَا يُوَفَّى الصَّابِرُونَ أَجْرَهُم بِغَيْرِ حِسَابٍ
’’Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagraðeni.’’
Zašto samo strpljivi?
Zato što su bili strpljivi u nedaćama koje su ih pogaðale, a nisu se nikome jadali, ni riječi nisu progovorili, niti su se na muke i teškoće žalili. Bili su zadovoljni onim što im je njihov Gospodar odredio na ovom svijetu, pa zbog toga Allah dž.š., neće od njih tražiti polaganje računa na ahiretu. Dobra djela se nagraðuju višestruko, od deset do sedam stotina puta, pa čak i više, dok je za nagrada strpljivost, ta što neće biti polaganja računa.
Mi se kao vjernici ne smijemo žaliti time što smo iskušani. Iskušenja čovjeku dolaze u ovisnosti od stepena imana i ona mogu biti dvojaka: u vjeri i u dunjalučkim poslovima Ukoliko čovjek kroz iskušenja ne proðe čvršći i jači za jedno životno iskustvo, onda takvo iskušenje donosi štetu. Iskušenjima su po hadisima Poslanika, a.s. posebno bili izloženi poslanici i iskreni vjernici, čiji iman se na taj način snažio. Iskušenjem Allah, dž.š., želi približiti Sebi roba i od grijeha ga očistiti. Svako iskušenje i svaki belaj može značiti i to da nam naš Gospodar želi dobro, shodno riječima Allahovog Poslanika, a. s.:
“Kome Allah želi dobro, stavi na kušnju.”
Meðutim, za svaki belaj koji nas zadesi Allah nam je dao i jednostavan lijek, sabur. Ukoliko želimo biti istinski vjernici, ne možemo bez sabura. Za odustajanje od harama neophodno je strpljenje. Za činjenje dobra, obavljanje namaza, borbu na Allahovom putu, odgoj djece, takoðer, potrebno je dosta strpljenja. Dakle, naš život je protkan strpljenjem. I u tome je za ljude velika poruka i pouka.
Zbog nedostatka sabura ispašta današnje društvo. Neko na haram način prisvaja imetak, jer želi da se obogati odjednom, neko čini zinaluk, jer ne može čekati ženidbu ili udaju, neko kupuje diplomu, jer ne može čekati da proðu godine studija u trudu i naporu, neko se drogira i pije alkohol, u želji da pobjegne od stvarnosti, u nemogućnosti da se suoči sa dunjalučkim izazovima itd.
Vjernicima koji budu na različite načine iskušani, i pri tome ostanu čvrsti, nepokolebljivi i strpljivi, Allah, dž.š., briše grijehe, što potvrðuje i hadis u kojem Muhammed, a.s., kaže: "Nema niti jedne nevolje koja zedesi muslimana, pa makar bila kao trn koji ga ubode, a da mu Uzvišeni Allah ne briše grijehe".
Ă�ovjek je slabo biće, i sklon je očajavanju u nedaćama i nezahvalnosti u izobilju. Zato se kaže da zahvalnost na blagodatima i strpljivost u nedaćama upotpunjuju iman. Oni koji uspiju odnjegovati te osobine, sigurno će biti sretni u životu. Muhammed, a.s., kaže: "Ă�udno li je stanje vjernika! Kod njega je sve dobro i tako nešto nije ni s' kim osim sa vjernikom; ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje (Allahu, dž.š.) i bude mu dobro, a ako ga pogodi zlo, on se strpi i bude mu dobro!" (Buharija i Muslim).
Pravi smisao sabura jeste da čovjeka očvrsne u imanu kako bi uistinu osjetio i shvatio da Allah, dž.š., sve odreðuje, i blagostanje i teškoće. To osjećanje Allahove sveprisutnosti koje je bilo čvrsto usaðeno u srca prijašnjih dobrih generacija nisu mogle iščupati niti poljuljati nikakve oluje nedaća i iskušenja, već su vjeru u Uzvišenog Gospodara i Njegovu odredbu svega još više učvršćivale.
Otuda su njihovi primjeri i primjeri njima sličnih, te posebno primjeri Allahovih poslanika davali podstreka svima onima koji su kod sebe željeli izgraditi potpunu i stalnu svijest o Allahu. Primjer Ibrahima i Ismaila u pokornosti Allahu, Jusufa u svojoj odlučnosti da ne učini grijeh, Ejuba u teškom iskušenju bolesti jesu primjeri koji kroz sva vremena izazivaju divljenje, a iza kojih se krije potpuna vjera u Allaha, dž.š. Ali, koliko god da su ovo primjeri koji daju podstreka vjerniku da i on ustraje u svojim nedaćama, utoliko će oni biti argument protiv nas ako se ne budemo odupirali iskušenjima.
Poslije muke uvijek dolazi olakšanje. U tom smislu je i kur'anski ajet u kojem Allah dž.š. kaže:
فَإِنَّ مَعَ الْعُسْرِ يُسْرًا
’’Zaista, s mukom je i slast.’’( El-Inširah, 5.)
Sve ono na šta čovjek nailazi u svom kratkotrajnom životu lakše podnosi ako je njegova veza sa Allahom jača. Meðutim, iskušenja o kojima govorimo ne odnose se samo na nedaće i belaje već i na blagostanjima bivamo iskušavani. Tako mnogi ljudi osabure kada ih zadesi kakva nevolja, ali kada im Allah dž.š., podari lijep i ugodan život, oni tada ne budu strpljivi. Zar nije očito da se ljudi Allaha dž.š. više sjećaju u bolesti nego kada su zdravi. ŠAllah dž.š. u Svojoj Knjizi kaže:
إِنَّ الْإِنسَانَ خُلِقَ هَلُوعً * إِذَا مَسَّهُ الشَّرُّ جَزُوعً * وَإِذَا مَسَّهُ الْخَيْرُ مَنُوعً
“Ă�ovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snaðe – brižan je, a kada mu je dobro – nepristupačan je.”(Al-Ma′ariģ, ajeti 19. 20. i 21.)
Treba znati, da se svi veliki ciljevi postižu velikim trudom. Pa ako je naš uzvišeni cilj Džennet, a jeste, onda nam je na putu postizanja potreban veliki trud i velika strpljivost, a sa potpunom strpljivošću, uz Allahovu pomoć svi ciljevi su ostvarivi, a nedaće na tom putu lahko savladive. Samo pravi mu`mini ostaju postojanim i samo oni uz Allahovu, dž.š., pomoć iz svakog iskušenja izlaze jači i sigurniji. Danas je strpljenje svakome potrebno, ali, čini nam se, roditeljima koji odgajaju i školuju svoju djecu u ovakvom vremenu, ponajviše.
Molim Uzvišenog Gospodara da nas nadahne strpljivošću, da nam učvrsti korake na putu dobra i oprosti nam grijehe. Amin