sve je laz

 Tebi je lako, najlakse
Bog ti je dao najvise
kada zaspis kao da umres
a kada umres tek tad' razumijes
kako je meni

Tebi je lako, najlakse
Bog ti je dao najvise
stavis glavu u jastuke
i grizes me kao jabuke
zelene

A meni je tesko najteze
kad decembar tuzno zalaje

Kad znam da nisi vise moja
kada znam da drugom sebe dajes
kad znam da nisi vise moja
odlazis a to mi ne kazes
meni je tesko, najteze

 Kako ces pred Boga
kad nemas razloga
da me ostavis

Kako ces pred Boga
kad nemas razloga
da sve zaboravis

Trebao si davno znati
sve sto ti dam
od sebe otimas

Zar ljubavi se moje bojis
bjezis u laz
jer ne znas da volis
TI NEZNAS DA VOLIS

All I ever wanted was to be part of your heart,
And for us to be together, to never be apart.
No one else in the world can even compare,
You're perfect and so is this love that we share.



We have so much more than I ever thought we would,
I love you more than I ever thought I could.
I promise to give you all I have to give,
I'll do anything for you as long as I live.


In your eyes I see our present, our future and past,
By the way you look at me I know we will last.
I hope that one day you'll come to realize,
How perfect you are when seen through my eyes

Kako bi nam dobro bilo
da si samo voljet' znao
kako bi nam dobro bilo
da me nisi ostavljao

Bio si zivot
     
 Bio si sve
    
 Bio se nekad
   
  Ali vise ne

Ĺ˝ivimo u vremenu kada je čovjek izložen brojnim iskušenjima. Nije lahko podnositi poteškoće, opraštati uvrede, imati neprijatelje a, ipak, biti zadovoljan. Na današnjoj hutbi želim nešto reći o saburu, strpljivosti, lijepoj osobini vjernika koja se u Kur'anu spominje na više od devedeset mjesta, više nego ijedna druga moralna vrlina. Kur’an strpljivost spominje čak više od iskrenosti i povjerenja ukazujući nam tako na posebnu vrijednost sabura. I kad god se u Kur'anu spomene sabur, spomene se u konktekstu nagovještaja pobjede i prevazilaženja iskušenja: ()

وَلَنَبْلُوَنَّكُمْ بِشَيْءٍ مِّنَ الْخَوفْ وَالْجُوعِ وَنَقْصٍ مِّنَ الأَمَوَالِ وَالأنفُسِ وَالثَّمَرَاتِ وَبَشِّرِ الصَّابِرِي



"Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. Šti obraduj strpljive" (Kur’an, 2 - El-Bekare, 155. ajet)

Drugim riječima, iskušenja su u životu neminovna, ali, ukoliko budemo strpljivi, pronaći ćemo izlaz. Strpljivost je put uspjeha i sreće.

U 10 ajetu sure Zumer Allah dž.š. kazuje:

إِنَّمَا يُوَفَّى الصَّابِرُونَ أَجْرَهُم بِغَيْرِ حِسَابٍ

’’Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagraĂ°eni.’’

Zašto samo strpljivi?

Zato što su bili strpljivi u nedaćama koje su ih pogaĂ°ale, a nisu se nikome jadali, ni riječi nisu progovorili, niti su se na muke i teškoće žalili. Bili su zadovoljni onim što im je njihov Gospodar odredio na ovom svijetu, pa zbog toga Allah dž.š., neće od njih tražiti polaganje računa na ahiretu. Dobra djela se nagraĂ°uju višestruko, od deset do sedam stotina puta, pa čak i više, dok je za nagrada strpljivost, ta što neće biti polaganja računa.

Mi se kao vjernici ne smijemo žaliti time što smo iskušani. Iskušenja čovjeku dolaze u ovisnosti od stepena imana i ona mogu biti dvojaka: u vjeri i u dunjalučkim poslovima Ukoliko čovjek kroz iskušenja ne proĂ°e čvršći i jači za jedno životno iskustvo, onda takvo iskušenje donosi štetu. Iskušenjima su po hadisima Poslanika, a.s. posebno bili izloženi poslanici i iskreni vjernici, čiji iman se na taj način snažio. Iskušenjem Allah, dž.š., želi približiti Sebi roba i od grijeha ga očistiti. Svako iskušenje i svaki belaj može značiti i to da nam naš Gospodar želi dobro, shodno riječima Allahovog Poslanika, a. s.:

“Kome Allah želi dobro, stavi na kušnju.”

MeĂ°utim, za svaki belaj koji nas zadesi Allah nam je dao i jednostavan lijek, sabur. Ukoliko želimo biti istinski vjernici, ne možemo bez sabura. Za odustajanje od harama neophodno je strpljenje. Za činjenje dobra, obavljanje namaza, borbu na Allahovom putu, odgoj djece, takoĂ°er, potrebno je dosta strpljenja. Dakle, naš život je protkan strpljenjem. I u tome je za ljude velika poruka i pouka.

Zbog nedostatka sabura ispašta današnje društvo. Neko na haram način prisvaja imetak, jer želi da se obogati odjednom, neko čini zinaluk, jer ne može čekati ženidbu ili udaju, neko kupuje diplomu, jer ne može čekati da proĂ°u godine studija u trudu i naporu, neko se drogira i pije alkohol, u želji da pobjegne od stvarnosti, u nemogućnosti da se suoči sa dunjalučkim izazovima itd.

Vjernicima koji budu na različite načine iskušani, i pri tome ostanu čvrsti, nepokolebljivi i strpljivi, Allah, dž.š., briše grijehe, što potvrĂ°uje i hadis u kojem Muhammed, a.s., kaže: "Nema niti jedne nevolje koja zedesi muslimana, pa makar bila kao trn koji ga ubode, a da mu Uzvišeni Allah ne briše grijehe".

Ă�ovjek je slabo biće, i sklon je očajavanju u nedaćama i nezahvalnosti u izobilju. Zato se kaže da zahvalnost na blagodatima i strpljivost u nedaćama upotpunjuju iman. Oni koji uspiju odnjegovati te osobine, sigurno će biti sretni u životu. Muhammed, a.s., kaže: "Ă�udno li je stanje vjernika! Kod njega je sve dobro i tako nešto nije ni s' kim osim sa vjernikom; ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje (Allahu, dž.š.) i bude mu dobro, a ako ga pogodi zlo, on se strpi i bude mu dobro!" (Buharija i Muslim).

Pravi smisao sabura jeste da čovjeka očvrsne u imanu kako bi uistinu osjetio i shvatio da Allah, dž.š., sve odreĂ°uje, i blagostanje i teškoće. To osjećanje Allahove sveprisutnosti koje je bilo čvrsto usaĂ°eno u srca prijašnjih dobrih generacija nisu mogle iščupati niti poljuljati nikakve oluje nedaća i iskušenja, već su vjeru u Uzvišenog Gospodara i Njegovu odredbu svega još više učvršćivale.

Otuda su njihovi primjeri i primjeri njima sličnih, te posebno primjeri Allahovih poslanika davali podstreka svima onima koji su kod sebe željeli izgraditi potpunu i stalnu svijest o Allahu. Primjer Ibrahima i Ismaila u pokornosti Allahu, Jusufa u svojoj odlučnosti da ne učini grijeh, Ejuba u teškom iskušenju bolesti jesu primjeri koji kroz sva vremena izazivaju divljenje, a iza kojih se krije potpuna vjera u Allaha, dž.š. Ali, koliko god da su ovo primjeri koji daju podstreka vjerniku da i on ustraje u svojim nedaćama, utoliko će oni biti argument protiv nas ako se ne budemo odupirali iskušenjima.

Poslije muke uvijek dolazi olakšanje. U tom smislu je i kur'anski ajet u kojem Allah dž.š. kaže:

فَإِنَّ مَعَ الْعُسْرِ يُسْرًا

’’Zaista, s mukom je i slast.’’( El-Inširah, 5.)

Sve ono na šta čovjek nailazi u svom kratkotrajnom životu lakše podnosi ako je njegova veza sa Allahom jača. MeĂ°utim, iskušenja o kojima govorimo ne odnose se samo na nedaće i belaje već i na blagostanjima bivamo iskušavani. Tako mnogi ljudi osabure kada ih zadesi kakva nevolja, ali kada im Allah dž.š., podari lijep i ugodan život, oni tada ne budu strpljivi. Zar nije očito da se ljudi Allaha dž.š. više sjećaju u bolesti nego kada su zdravi. ŠAllah dž.š. u Svojoj Knjizi kaže:

إِنَّ الْإِنسَانَ خُلِقَ هَلُوعً * إِذَا مَسَّهُ الشَّرُّ جَزُوعً * وَإِذَا مَسَّهُ الْخَيْرُ مَنُوعً

“Ă�ovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snaĂ°e – brižan je, a kada mu je dobro – nepristupačan je.”(Al-Ma′ariģ, ajeti 19. 20. i 21.)

Treba znati, da se svi veliki ciljevi postižu velikim trudom. Pa ako je naš uzvišeni cilj Džennet, a jeste, onda nam je na putu postizanja potreban veliki trud i velika strpljivost, a sa potpunom strpljivošću, uz Allahovu pomoć svi ciljevi su ostvarivi, a nedaće na tom putu lahko savladive. Samo pravi mu`mini ostaju postojanim i samo oni uz Allahovu, dž.š., pomoć iz svakog iskušenja izlaze jači i sigurniji. Danas je strpljenje svakome potrebno, ali, čini nam se, roditeljima koji odgajaju i školuju svoju djecu u ovakvom vremenu, ponajviše.

Molim Uzvišenog Gospodara da nas nadahne strpljivošću, da nam učvrsti korake na putu dobra i oprosti nam grijehe. AminĹ˝ivimo u vremenu kada je čovjek izložen brojnim iskušenjima. Nije lahko podnositi poteškoće, opraštati uvrede, imati neprijatelje a, ipak, biti zadovoljan. Na današnjoj hutbi želim nešto reći o saburu, strpljivosti, lijepoj osobini vjernika koja se u Kur'anu spominje na više od devedeset mjesta, više nego ijedna druga moralna vrlina. Kur’an strpljivost spominje čak više od iskrenosti i povjerenja ukazujući nam tako na posebnu vrijednost sabura. I kad god se u Kur'anu spomene sabur, spomene se u konktekstu nagovještaja pobjede i prevazilaženja iskušenja: ()

وَلَنَبْلُوَنَّكُمْ بِشَيْءٍ مِّنَ الْخَوفْ وَالْجُوعِ وَنَقْصٍ مِّنَ الأَمَوَالِ وَالأنفُسِ وَالثَّمَرَاتِ وَبَشِّرِ الصَّابِرِي



"Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. Šti obraduj strpljive" (Kur’an, 2 - El-Bekare, 155. ajet)

Drugim riječima, iskušenja su u životu neminovna, ali, ukoliko budemo strpljivi, pronaći ćemo izlaz. Strpljivost je put uspjeha i sreće.

U 10 ajetu sure Zumer Allah dž.š. kazuje:

إِنَّمَا يُوَفَّى الصَّابِرُونَ أَجْرَهُم بِغَيْرِ حِسَابٍ

’’Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagraĂ°eni.’’

Zašto samo strpljivi?

Zato što su bili strpljivi u nedaćama koje su ih pogaĂ°ale, a nisu se nikome jadali, ni riječi nisu progovorili, niti su se na muke i teškoće žalili. Bili su zadovoljni onim što im je njihov Gospodar odredio na ovom svijetu, pa zbog toga Allah dž.š., neće od njih tražiti polaganje računa na ahiretu. Dobra djela se nagraĂ°uju višestruko, od deset do sedam stotina puta, pa čak i više, dok je za nagrada strpljivost, ta što neće biti polaganja računa.

Mi se kao vjernici ne smijemo žaliti time što smo iskušani. Iskušenja čovjeku dolaze u ovisnosti od stepena imana i ona mogu biti dvojaka: u vjeri i u dunjalučkim poslovima Ukoliko čovjek kroz iskušenja ne proĂ°e čvršći i jači za jedno životno iskustvo, onda takvo iskušenje donosi štetu. Iskušenjima su po hadisima Poslanika, a.s. posebno bili izloženi poslanici i iskreni vjernici, čiji iman se na taj način snažio. Iskušenjem Allah, dž.š., želi približiti Sebi roba i od grijeha ga očistiti. Svako iskušenje i svaki belaj može značiti i to da nam naš Gospodar želi dobro, shodno riječima Allahovog Poslanika, a. s.:

“Kome Allah želi dobro, stavi na kušnju.”

MeĂ°utim, za svaki belaj koji nas zadesi Allah nam je dao i jednostavan lijek, sabur. Ukoliko želimo biti istinski vjernici, ne možemo bez sabura. Za odustajanje od harama neophodno je strpljenje. Za činjenje dobra, obavljanje namaza, borbu na Allahovom putu, odgoj djece, takoĂ°er, potrebno je dosta strpljenja. Dakle, naš život je protkan strpljenjem. I u tome je za ljude velika poruka i pouka.

Zbog nedostatka sabura ispašta današnje društvo. Neko na haram način prisvaja imetak, jer želi da se obogati odjednom, neko čini zinaluk, jer ne može čekati ženidbu ili udaju, neko kupuje diplomu, jer ne može čekati da proĂ°u godine studija u trudu i naporu, neko se drogira i pije alkohol, u želji da pobjegne od stvarnosti, u nemogućnosti da se suoči sa dunjalučkim izazovima itd.

Vjernicima koji budu na različite načine iskušani, i pri tome ostanu čvrsti, nepokolebljivi i strpljivi, Allah, dž.š., briše grijehe, što potvrĂ°uje i hadis u kojem Muhammed, a.s., kaže: "Nema niti jedne nevolje koja zedesi muslimana, pa makar bila kao trn koji ga ubode, a da mu Uzvišeni Allah ne briše grijehe".

Ă�ovjek je slabo biće, i sklon je očajavanju u nedaćama i nezahvalnosti u izobilju. Zato se kaže da zahvalnost na blagodatima i strpljivost u nedaćama upotpunjuju iman. Oni koji uspiju odnjegovati te osobine, sigurno će biti sretni u životu. Muhammed, a.s., kaže: "Ă�udno li je stanje vjernika! Kod njega je sve dobro i tako nešto nije ni s' kim osim sa vjernikom; ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje (Allahu, dž.š.) i bude mu dobro, a ako ga pogodi zlo, on se strpi i bude mu dobro!" (Buharija i Muslim).

Pravi smisao sabura jeste da čovjeka očvrsne u imanu kako bi uistinu osjetio i shvatio da Allah, dž.š., sve odreĂ°uje, i blagostanje i teškoće. To osjećanje Allahove sveprisutnosti koje je bilo čvrsto usaĂ°eno u srca prijašnjih dobrih generacija nisu mogle iščupati niti poljuljati nikakve oluje nedaća i iskušenja, već su vjeru u Uzvišenog Gospodara i Njegovu odredbu svega još više učvršćivale.

Otuda su njihovi primjeri i primjeri njima sličnih, te posebno primjeri Allahovih poslanika davali podstreka svima onima koji su kod sebe željeli izgraditi potpunu i stalnu svijest o Allahu. Primjer Ibrahima i Ismaila u pokornosti Allahu, Jusufa u svojoj odlučnosti da ne učini grijeh, Ejuba u teškom iskušenju bolesti jesu primjeri koji kroz sva vremena izazivaju divljenje, a iza kojih se krije potpuna vjera u Allaha, dž.š. Ali, koliko god da su ovo primjeri koji daju podstreka vjerniku da i on ustraje u svojim nedaćama, utoliko će oni biti argument protiv nas ako se ne budemo odupirali iskušenjima.

Poslije muke uvijek dolazi olakšanje. U tom smislu je i kur'anski ajet u kojem Allah dž.š. kaže:

فَإِنَّ مَعَ الْعُسْرِ يُسْرًا

’’Zaista, s mukom je i slast.’’( El-Inširah, 5.)

Sve ono na šta čovjek nailazi u svom kratkotrajnom životu lakše podnosi ako je njegova veza sa Allahom jača. MeĂ°utim, iskušenja o kojima govorimo ne odnose se samo na nedaće i belaje već i na blagostanjima bivamo iskušavani. Tako mnogi ljudi osabure kada ih zadesi kakva nevolja, ali kada im Allah dž.š., podari lijep i ugodan život, oni tada ne budu strpljivi. Zar nije očito da se ljudi Allaha dž.š. više sjećaju u bolesti nego kada su zdravi. ŠAllah dž.š. u Svojoj Knjizi kaže:

إِنَّ الْإِنسَانَ خُلِقَ هَلُوعً * إِذَا مَسَّهُ الشَّرُّ جَزُوعً * وَإِذَا مَسَّهُ الْخَيْرُ مَنُوعً

“Ă�ovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snaĂ°e – brižan je, a kada mu je dobro – nepristupačan je.”(Al-Ma′ariģ, ajeti 19. 20. i 21.)

Treba znati, da se svi veliki ciljevi postižu velikim trudom. Pa ako je naš uzvišeni cilj Džennet, a jeste, onda nam je na putu postizanja potreban veliki trud i velika strpljivost, a sa potpunom strpljivošću, uz Allahovu pomoć svi ciljevi su ostvarivi, a nedaće na tom putu lahko savladive. Samo pravi mu`mini ostaju postojanim i samo oni uz Allahovu, dž.š., pomoć iz svakog iskušenja izlaze jači i sigurniji. Danas je strpljenje svakome potrebno, ali, čini nam se, roditeljima koji odgajaju i školuju svoju djecu u ovakvom vremenu, ponajviše.

Molim Uzvišenog Gospodara da nas nadahne strpljivošću, da nam učvrsti korake na putu dobra i oprosti nam grijehe. AminĹ˝ivimo u vremenu kada je čovjek izložen brojnim iskušenjima. Nije lahko podnositi poteškoće, opraštati uvrede, imati neprijatelje a, ipak, biti zadovoljan. Na današnjoj hutbi želim nešto reći o saburu, strpljivosti, lijepoj osobini vjernika koja se u Kur'anu spominje na više od devedeset mjesta, više nego ijedna druga moralna vrlina. Kur’an strpljivost spominje čak više od iskrenosti i povjerenja ukazujući nam tako na posebnu vrijednost sabura. I kad god se u Kur'anu spomene sabur, spomene se u konktekstu nagovještaja pobjede i prevazilaženja iskušenja: ()

وَلَنَبْلُوَنَّكُمْ بِشَيْءٍ مِّنَ الْخَوفْ وَالْجُوعِ وَنَقْصٍ مِّنَ الأَمَوَالِ وَالأنفُسِ وَالثَّمَرَاتِ وَبَشِّرِ الصَّابِرِي



"Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. Šti obraduj strpljive" (Kur’an, 2 - El-Bekare, 155. ajet)

Drugim riječima, iskušenja su u životu neminovna, ali, ukoliko budemo strpljivi, pronaći ćemo izlaz. Strpljivost je put uspjeha i sreće.

U 10 ajetu sure Zumer Allah dž.š. kazuje:

إِنَّمَا يُوَفَّى الصَّابِرُونَ أَجْرَهُم بِغَيْرِ حِسَابٍ

’’Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagraĂ°eni.’’

Zašto samo strpljivi?

Zato što su bili strpljivi u nedaćama koje su ih pogaĂ°ale, a nisu se nikome jadali, ni riječi nisu progovorili, niti su se na muke i teškoće žalili. Bili su zadovoljni onim što im je njihov Gospodar odredio na ovom svijetu, pa zbog toga Allah dž.š., neće od njih tražiti polaganje računa na ahiretu. Dobra djela se nagraĂ°uju višestruko, od deset do sedam stotina puta, pa čak i više, dok je za nagrada strpljivost, ta što neće biti polaganja računa.

Mi se kao vjernici ne smijemo žaliti time što smo iskušani. Iskušenja čovjeku dolaze u ovisnosti od stepena imana i ona mogu biti dvojaka: u vjeri i u dunjalučkim poslovima Ukoliko čovjek kroz iskušenja ne proĂ°e čvršći i jači za jedno životno iskustvo, onda takvo iskušenje donosi štetu. Iskušenjima su po hadisima Poslanika, a.s. posebno bili izloženi poslanici i iskreni vjernici, čiji iman se na taj način snažio. Iskušenjem Allah, dž.š., želi približiti Sebi roba i od grijeha ga očistiti. Svako iskušenje i svaki belaj može značiti i to da nam naš Gospodar želi dobro, shodno riječima Allahovog Poslanika, a. s.:

“Kome Allah želi dobro, stavi na kušnju.”

MeĂ°utim, za svaki belaj koji nas zadesi Allah nam je dao i jednostavan lijek, sabur. Ukoliko želimo biti istinski vjernici, ne možemo bez sabura. Za odustajanje od harama neophodno je strpljenje. Za činjenje dobra, obavljanje namaza, borbu na Allahovom putu, odgoj djece, takoĂ°er, potrebno je dosta strpljenja. Dakle, naš život je protkan strpljenjem. I u tome je za ljude velika poruka i pouka.

Zbog nedostatka sabura ispašta današnje društvo. Neko na haram način prisvaja imetak, jer želi da se obogati odjednom, neko čini zinaluk, jer ne može čekati ženidbu ili udaju, neko kupuje diplomu, jer ne može čekati da proĂ°u godine studija u trudu i naporu, neko se drogira i pije alkohol, u želji da pobjegne od stvarnosti, u nemogućnosti da se suoči sa dunjalučkim izazovima itd.

Vjernicima koji budu na različite načine iskušani, i pri tome ostanu čvrsti, nepokolebljivi i strpljivi, Allah, dž.š., briše grijehe, što potvrĂ°uje i hadis u kojem Muhammed, a.s., kaže: "Nema niti jedne nevolje koja zedesi muslimana, pa makar bila kao trn koji ga ubode, a da mu Uzvišeni Allah ne briše grijehe".

Ă�ovjek je slabo biće, i sklon je očajavanju u nedaćama i nezahvalnosti u izobilju. Zato se kaže da zahvalnost na blagodatima i strpljivost u nedaćama upotpunjuju iman. Oni koji uspiju odnjegovati te osobine, sigurno će biti sretni u životu. Muhammed, a.s., kaže: "Ă�udno li je stanje vjernika! Kod njega je sve dobro i tako nešto nije ni s' kim osim sa vjernikom; ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje (Allahu, dž.š.) i bude mu dobro, a ako ga pogodi zlo, on se strpi i bude mu dobro!" (Buharija i Muslim).

Pravi smisao sabura jeste da čovjeka očvrsne u imanu kako bi uistinu osjetio i shvatio da Allah, dž.š., sve odreĂ°uje, i blagostanje i teškoće. To osjećanje Allahove sveprisutnosti koje je bilo čvrsto usaĂ°eno u srca prijašnjih dobrih generacija nisu mogle iščupati niti poljuljati nikakve oluje nedaća i iskušenja, već su vjeru u Uzvišenog Gospodara i Njegovu odredbu svega još više učvršćivale.

Otuda su njihovi primjeri i primjeri njima sličnih, te posebno primjeri Allahovih poslanika davali podstreka svima onima koji su kod sebe željeli izgraditi potpunu i stalnu svijest o Allahu. Primjer Ibrahima i Ismaila u pokornosti Allahu, Jusufa u svojoj odlučnosti da ne učini grijeh, Ejuba u teškom iskušenju bolesti jesu primjeri koji kroz sva vremena izazivaju divljenje, a iza kojih se krije potpuna vjera u Allaha, dž.š. Ali, koliko god da su ovo primjeri koji daju podstreka vjerniku da i on ustraje u svojim nedaćama, utoliko će oni biti argument protiv nas ako se ne budemo odupirali iskušenjima.

Poslije muke uvijek dolazi olakšanje. U tom smislu je i kur'anski ajet u kojem Allah dž.š. kaže:

فَإِنَّ مَعَ الْعُسْرِ يُسْرًا

’’Zaista, s mukom je i slast.’’( El-Inširah, 5.)

Sve ono na šta čovjek nailazi u svom kratkotrajnom životu lakše podnosi ako je njegova veza sa Allahom jača. MeĂ°utim, iskušenja o kojima govorimo ne odnose se samo na nedaće i belaje već i na blagostanjima bivamo iskušavani. Tako mnogi ljudi osabure kada ih zadesi kakva nevolja, ali kada im Allah dž.š., podari lijep i ugodan život, oni tada ne budu strpljivi. Zar nije očito da se ljudi Allaha dž.š. više sjećaju u bolesti nego kada su zdravi. ŠAllah dž.š. u Svojoj Knjizi kaže:

إِنَّ الْإِنسَانَ خُلِقَ هَلُوعً * إِذَا مَسَّهُ الشَّرُّ جَزُوعً * وَإِذَا مَسَّهُ الْخَيْرُ مَنُوعً

“Ă�ovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snaĂ°e – brižan je, a kada mu je dobro – nepristupačan je.”(Al-Ma′ariģ, ajeti 19. 20. i 21.)

Treba znati, da se svi veliki ciljevi postižu velikim trudom. Pa ako je naš uzvišeni cilj Džennet, a jeste, onda nam je na putu postizanja potreban veliki trud i velika strpljivost, a sa potpunom strpljivošću, uz Allahovu pomoć svi ciljevi su ostvarivi, a nedaće na tom putu lahko savladive. Samo pravi mu`mini ostaju postojanim i samo oni uz Allahovu, dž.š., pomoć iz svakog iskušenja izlaze jači i sigurniji. Danas je strpljenje svakome potrebno, ali, čini nam se, roditeljima koji odgajaju i školuju svoju djecu u ovakvom vremenu, ponajviše.

Molim Uzvišenog Gospodara da nas nadahne strpljivošću, da nam učvrsti korake na putu dobra i oprosti nam grijehe. Amin

 Dugo te, dugo, nisam srela
cak i ne znam
gde si ti
ljudi mi kazu da u tvome
srcu druga zena zri

A ja ne mogu posle tebe
druge ni da pogledam
jos te u dusi bolnoj osecam

Ref.
Sve mogu da prebolim
al' ne mogu to
da sve sto si
ti bio meni
sad bices i njoj

A ja sam
i dusu i srce
zatvorila za sve
jer svi su drugi
samo tvoja bleda sen

Da mi je malo, samo malo
da na tebe ne mislim
pa da mi neko drugi bude
sve sto nisi bio ti
jos te u dusi bolnoj oSJETIM
A ja ne mogu posle tebe
druge ni da pogledam

U TISINI CRNE NOCI DOK SE POSLJEDNJE SKITNICE VRACAJU SVOJIM DOMOVIMA,SJEDIM PORED PROZORA UPLAKANA,RAZMISLJAJUCI ONAMA ,NISAM NIKADA POMISLILA DA BI SE TAKO BRZO MOGLI RASTATI,GDJE JE SAD TA TVOJA VELIKA LJUBAV.TVOJE RIJECI :“VOLIM TE“.TOGA VISE NEMA,NESTALO JE  ZAJEDNO STOBOM.PONEKAD SEBI GOVORIM DA NIJE ON ZA MENE,DOCI CE NEKI DRUGI MUSKARAC KOJI CE ME VOLJETI,ALI UZALUD JE SRCE NECE  DA SLUSA,USAO SI U NJEGA BRZINOM „SVETLOSTI“,ALI NISI IZISAO,KAKO DA ZABORAVIM TVOJ OSMIJEH,TVOJE OCI KOJE SU ME TAKO ZAGONETNO GLEDALE,KAKO??????????ZAR JE TO SVE BILA LAZ????????????????? TI MENE ZABORAVIO VEC JESI,ZA TEBE SAM BILA SAMO PROLAZNIK,SAMO USPUTNA STANICA.ALI IPAK PORED SVEGA TOGA BILO JE DIVNO UPOZNATI TE.............